Vjerojatno nema nikog tko sebi barem jednom nije dao zavjet kako će izgubiti na težini, početi vježbati, izbjegavati šećer, alkohol ili cigarete, i to nas iskustvo čini skepticima. Znamo kako je ponekad to bilo na snazi tek nekoliko sati i kako je često bilo kompromitirano manje ili više vjerodostojnim razlozima. Ipak, tijekom svog vijeka provjerih nečiju izreku kako "onaj tko zaista nešto jako želi, uvijek nađe i načina, a onaj tko ne, nađe ispriku." Stoga sam uz najveću dozu konzervativnosti ispunila obrazac Zavjeti ("Pledges") na mrežnoj stranici ClimatePledgeCollective koju izvrsno uređuje moj toronćanski sugrađanin, dr. Matt Lie Paehlke. On polazi od činjenice da klimatski nered prijeti našoj budućnosti, međutim postoje rješenja koja moraju koristiti miljuni ljudi. Njegova je poruka "Pretvorite brigu u akciju." (Sa zadovoljstvom sam slično mišljenje pročitala i na pristupnici polaznika mog tečaja o održivom životu, Jana.) Znamo da sama briga ničem ne vodi, ali da nema ni akcije ako nam do nečeg nije istinski stalo. Stoga je Matt Lie pokrenuo navedeni virtualni kolektiv pojedinaca koje žele napraviti promjene u svojim životima, očekujući da će brojka narasti do neophodne kritične mase. Napravio je popis svakodnevnih aktivnosti, koje su ekološki prihvatljivije od uobičajenih jer im je manji ili nikakav karbonski otisak. Podijelio ih je po temama: hrana, stanovanje, roba široke potrošnje, dnevni prijevoz, zrakoplovna putovanja, društveno - političke aktivnosti. Ukupno 46 stavki, od kojih su neke: odustajem od govedine, smanjujem potrošnju struje za 10/20%, jednom tjedno ne vozim auto, 1 godinu ostajem doma za godišnji, nagovorit ću prijatelja da i on da neki zavjet...Ako se upišete i makar anonimno potpišete neki od zavjeta, vaša savjest će se pobuniti ako dođete u iskušenje. Ovo može ličiti na neku igru, ali svaki put kad se odlučim na ovako nešto, u meni se stvori veća snaga da ne posustanem, i ma koliko malena ta promjena u mojim navikama bila, njeno ispunjenje ojača moje samopouzdanje i vjeru u njezinu ispravnost. Kad to još obećate pred kolektivom koji može imati i velik broj članova, onda je osjećaj odgovornosti, kao pred nekim ispitom, znatno povećan. I kad iz svega toga uvidimo da iste brige ima i ogroman broj pripadnika naše vrste koji su spremni za promjene, jedni drugima dođemo kao oslonac i potpora. Iz toga se rađa nada i optimizam da zajedno možemo izići na kraj sa svim globalnim problemima.
