Svijet poslije ugljika

U zadnjih 35 godina  podigli smo razinu CO2 u atmosferi sa 350 na 414 ppm, a u 150 godina prosječna temperatura podignuta je za 1.5 C. Izgleda ambiciozno, ali jedino održivo, ispunjenje sljedećih imperativa kako se ne bi premašila granica od +2 C, koju nam je zadao Međunarodni panel OUN-a za klimatske promjene. Za 20 - 30 godina svijet bi morao izgledati ovako (moramo imati na umu da su ovakvi ciljevi za neka društva još uvijek daleko iznad postojeće razine standarda):

1. Oskudne količine mesa i mliječnih proizvoda na jelovniku. Hrana će se proizvoditi regenerativnim metodama.

2. Prigradska naselja ovisna o vožnji automobilom bit će preuređena.

3. Sve zgrade imat će ekološke standarde.

4. Javni prijevoz služit će za sva kraća putovanja.

5. Avionom će se letjeti iznimno rijetko.

6. Kupovat će se daleko manje potrošačke robe.

7. Naftne i plinske industrije gotovo da neće postojati.

Ovi izazovi bili bi pozamašni čak da nas za njih i pripremaju - ali ako se nastavimo pretvarati da to nije NAŠA budućnost, onda možemo očekivati ubrzani kolaps od prirodnih nepogoda, nedostatka hrane i neosigurane imovine.

Preneseno iz biltena na mrežnoj stranici Climate Pledge Collective.

Slika: Climate Action Tracker iz studenog 2017: projekcija porasta temperature do 2100.g.
a. ukoliko zemlje ne budu djelovale, + 4.5 C
b. uz postojeće djelovanje, + 3.5
c. na temelju postojećih obećanja: + 2.9 C. Tu moramo dodati da se u zadnjih godinu dana pojavio snažan svjetski otpor prema zagađenju plastikom i pojačana aktivnost zemalja - velikih zagađivača (Kina, Indija) u zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije.
Budući da nam je ICCP ove godine donio limit od 2C, preostaje da se prisili političare da poduzmu snažnije radikalne mjere za rješenje ove globalne krize. Nastave li uobičajenom politikom pohlepe i nadmetanja u naoružanju, vode nas sve zajedno u propast. 

Nitko nije premalen da nešto učini

Pitam se kako je biti u koži Grete Thunberg dok slušam ovaj MP3.  Prozvana glasom planeta, govori i u ime svoje generacije, sa toliko ozbiljnosti, odrešitosti, iskrenosti i autentičnosti,  osjećajući na svojim ramenima breme neizvjesnosti za vlastiti život, ali i nerazumijevanje svijeta za ono što ona smatra jedino važnim, dok istovremeno podnosi prezir i uvrede od bezočnih i nesvjesnih. Ona je krenula na put s kojeg nema uzmicanja, sigurna u svoj poziv. Sa 16 godina  zamijenila je mladenačku razbibrigu ogromnim  naporom - drži govore, predvodi proteste, suočava se s važnim ljudima, gostuje na televizijma,  daleko od svoje porodice i domovine, neprestano u žiži, ali i motivirajući druge mlade za isti cilj. Oko 11 milijuna ljudi diljem svijeta pridružilo se pokretu koji je započeo običnim malim protestom ove djevojčice, koja nije stala. U njenoj dobi i njene psihičke i tjelesne konstitucije to je zasigurno velik teret. Ali osoba poput nje nije stvorena za "nepodnošljivu lakoću bivstvovanja" i ona živi za svoj cilj - razbuditi što više ljudi na položajima moći, koji trebaju hitno promijeniti pravila opstanka ljudske vrste. Nedugo je iz principijelnih razloga odbila nagradu Nordijskog savjeta za ekološki rad od 100,000 kruna, ali je dobila potporu od 100,000 dolara od Ellen Showa. Njen naročit um usredotočen je samo na jedno, i meni osobno to se čini posve opravdano - kuća nam gori, a mi se zabavljamo...

Zato su dobro došle riječi Slavoja Žižeka: "Nama su potrebne autistične žene poput nje, jer njena je poruka prelijepa i, uprkos svemu, ispravna.”

U ovom grafikonu vidimo 3 nivoa individualnog učinka na smanjenje klimatskih promjena: niski je npr. promjena žarulja na LED, srednji je recikliranje,  pranje rublja u hladnoj vodi, i hibridno vozilo, a najjači efekt je biljnom prehranom,  izostavljanjem vožnje auta, izbjegavanjem leta avionom, korištenjem zelene energije i smanjenjem broja djece.