Kada su ovog proljeća do nas došle vijesti o filipinskom, a potom i kineskom odbijanju uvoza otpada iz Sjeverne Amerike, odjednom su nas zapljusnuli sa svih strana frapantni podaci i neugodne činjenice o istini otpada. Zavirimo li svakodnevno u svoju kantu, vidjet ćemo dokle je naša civilizacija stigla. Gotovo svaki predmet za široku potrošnju omotan je jednim i više slojeva plastike. U ubrzanom načinu života većina potrošača kupuje namirnice u velikim marketima. Neizvedivo je podmiriti svoje dnevne potrebe u marketu, a da doma ne donesete brdo plastične ambalaže. Kako kod nas pravila recikliranja nisu baš posve jasna, a još manje je građanstvo o tome educirano, svašta se trpa u reciklabilni otpad. Još je veća pomutnja oko odvoza i pražnjenja tih baja, da i ne govorimo o kronično bolesnim odlagalištima krutog otpada. Dok se stanari natežu s Komunalcem i gradskom upravom, koja ni nema definiranu politiku o odvajanju otpada, ekološki advokati i aktivističke grupe apeliraju na Nula otpada, poznatom pokretu u svijetu pod nazivom Zero Waste. Naravno da još dugo nećemo postići svijet bez otpada, ali teži se cilju da se sav otpad pretvara u nove sirovine. Tu se u prvom redu misli na smanjenje plastičnog otpada, o kojem je bilo riječi u prethodnim blogovima, ali i na cirkularnu ekonomiju, čiji je postulat "od kolijevke do kolijevke", za razliku od sadašnjeg modela "od kolijevke do groba". O tome toplo preporučujem izvanredni projekt "The Story of Stuff" i njihove animacije koje nas dosta toga uče na lako razumljiv način.
Količine otpada nađene u moru već se takmiče s brojem riba u njemu, države se svađaju oko odlaganja, neki čak predviđaju i odlaganje u svemiru! Postali smo prava civilizacija otpada. Nadam se da ste već svi koji ovo čitate vidjeli predivni film Wally. Dalekovidni umovi već davno su naslutili posljedice ovog problema. Garbage Audit je novi pokušaj da se u cijelom svijetu identificiraju proizvođači čiji je otpad najrasprostranjeniji. Kanada i neke druge zemlje uvode produžanu odgovornost proizvođača, time da oni sami plaćaju troškove recikliranja njihovog otpada. Očajnički vapaj iz pustinje viče da smanjimo kupovinu i razbacivanje. Preneodgovorno je ponašanje da imate 200 pari cipela u vrijeme dok je kugla u plamenu i da bacate hranu koja se pretvara u plin staklenika na smrdljivoj Marinščini! Najefikasnije smanjenje otpada je odluka da se manje kupuje točka. Otpad najefikasnije smanjujemo na izvoru. Dok gledam u svojoj okolini ljude koji još rado stoje pred izlozima, pomišljam, "Kako staromodno!" Dok nove generacije počinju planirati tiny homes i minimalistički način života, većina nas još bjesomučno juri da pod svaku cijenu iscijedi još koju kap potrošačkog luksuza! O luksuzima koji ne stvaraju ugljične emisije pročitajte ovdje. Mudri ljudi kažu da se sreća krije u potpuno besplatnim stvarima!
