Promjene za bolju budućnost

Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom. Jesmo li odlučni napraviti taj prvi korak i što će biti presudno da se na njega odlučimo? Dok nas  sve više ekoloških i lifestyle grupa na društvenim mrežama podsjeća o štetnim posljedicama našeg razmetljivog načina života, izostaje koordinirana akcija i vodstvo s vrha. Jesmo li mi kao građani spremni da se odreknemo malih užitaka koji, akumulirani, predstavljaju prijetnju samom našem opstanku? Budući da sve naše aktivnosti proizvode ekološki otisak, tj. određene količine ugljičnog dioksida i destrukciju okoliša, važno je odabrati barem neke koje se u našem pojedinačnom životu najlakše eliminiraju. Moramo se okrenuti oko sebe i analizirati gdje smo zakazali, ima li načina da to popravimo i s malim uspjesima krenuti prema većim. Odvajamo li otpad? Možemo li smanjiti vožnju? Kupujemo li više nego nam je neophodno? Možemo li smanjiti količinu mesa u prehrani ako ćemo time pomoći smanjiti rizike od klimatskih promjena u skoroj budućnosti? Jesmo li dovoljno informirani? Oni koji nas podučavaju što i kao bi trebalo da svi, ujedinjeni imamo uspjeha, kažu: 1. Najbolje što možemo učiniti protiv klimatskih promjena je da o njima pričamo. 2. Najbrže ćemo krenuti na kurs nula otpada ako odemo razgledati odlagalište otpada. Ti prvi koraci pokrenut će nas sa mrtve točke i shvatit ćemo koliko je važan svaki od nas. Prijeko potrebna građanska inicijativa može se ostvariti na bezbroj načina, od odgoja djeteta i dobrosusjedskih odnosa, do smanjenja plinova staklenika sadnjom više drveća.
I dok (možda uzalud) čekamo od naših donositelja odluka da donesu radikalne mjere kako bi zaustavili ovo kolektivno putovanje bez povratka, trebamo jedni drugima pomagati u osnaživanju vjere da nitko nije premalen da nešto napravi.