Svijet poslije ugljika

U zadnjih 35 godina  podigli smo razinu CO2 u atmosferi sa 350 na 414 ppm, a u 150 godina prosječna temperatura podignuta je za 1.5 C. Izgleda ambiciozno, ali jedino održivo, ispunjenje sljedećih imperativa kako se ne bi premašila granica od +2 C, koju nam je zadao Međunarodni panel OUN-a za klimatske promjene. Za 20 - 30 godina svijet bi morao izgledati ovako (moramo imati na umu da su ovakvi ciljevi za neka društva još uvijek daleko iznad postojeće razine standarda):

1. Oskudne količine mesa i mliječnih proizvoda na jelovniku. Hrana će se proizvoditi regenerativnim metodama.

2. Prigradska naselja ovisna o vožnji automobilom bit će preuređena.

3. Sve zgrade imat će ekološke standarde.

4. Javni prijevoz služit će za sva kraća putovanja.

5. Avionom će se letjeti iznimno rijetko.

6. Kupovat će se daleko manje potrošačke robe.

7. Naftne i plinske industrije gotovo da neće postojati.

Ovi izazovi bili bi pozamašni čak da nas za njih i pripremaju - ali ako se nastavimo pretvarati da to nije NAŠA budućnost, onda možemo očekivati ubrzani kolaps od prirodnih nepogoda, nedostatka hrane i neosigurane imovine.

Preneseno iz biltena na mrežnoj stranici Climate Pledge Collective.

Slika: Climate Action Tracker iz studenog 2017: projekcija porasta temperature do 2100.g.
a. ukoliko zemlje ne budu djelovale, + 4.5 C
b. uz postojeće djelovanje, + 3.5
c. na temelju postojećih obećanja: + 2.9 C. Tu moramo dodati da se u zadnjih godinu dana pojavio snažan svjetski otpor prema zagađenju plastikom i pojačana aktivnost zemalja - velikih zagađivača (Kina, Indija) u zamjeni fosilnih goriva obnovljivim izvorima energije.
Budući da nam je ICCP ove godine donio limit od 2C, preostaje da se prisili političare da poduzmu snažnije radikalne mjere za rješenje ove globalne krize. Nastave li uobičajenom politikom pohlepe i nadmetanja u naoružanju, vode nas sve zajedno u propast. 

Promjene za bolju budućnost

Putovanje od tisuću milja počinje prvim korakom. Jesmo li odlučni napraviti taj prvi korak i što će biti presudno da se na njega odlučimo? Dok nas  sve više ekoloških i lifestyle grupa na društvenim mrežama podsjeća o štetnim posljedicama našeg razmetljivog načina života, izostaje koordinirana akcija i vodstvo s vrha. Jesmo li mi kao građani spremni da se odreknemo malih užitaka koji, akumulirani, predstavljaju prijetnju samom našem opstanku? Budući da sve naše aktivnosti proizvode ekološki otisak, tj. određene količine ugljičnog dioksida i destrukciju okoliša, važno je odabrati barem neke koje se u našem pojedinačnom životu najlakše eliminiraju. Moramo se okrenuti oko sebe i analizirati gdje smo zakazali, ima li načina da to popravimo i s malim uspjesima krenuti prema većim. Odvajamo li otpad? Možemo li smanjiti vožnju? Kupujemo li više nego nam je neophodno? Možemo li smanjiti količinu mesa u prehrani ako ćemo time pomoći smanjiti rizike od klimatskih promjena u skoroj budućnosti? Jesmo li dovoljno informirani? Oni koji nas podučavaju što i kao bi trebalo da svi, ujedinjeni imamo uspjeha, kažu: 1. Najbolje što možemo učiniti protiv klimatskih promjena je da o njima pričamo. 2. Najbrže ćemo krenuti na kurs nula otpada ako odemo razgledati odlagalište otpada. Ti prvi koraci pokrenut će nas sa mrtve točke i shvatit ćemo koliko je važan svaki od nas. Prijeko potrebna građanska inicijativa može se ostvariti na bezbroj načina, od odgoja djeteta i dobrosusjedskih odnosa, do smanjenja plinova staklenika sadnjom više drveća.
I dok (možda uzalud) čekamo od naših donositelja odluka da donesu radikalne mjere kako bi zaustavili ovo kolektivno putovanje bez povratka, trebamo jedni drugima pomagati u osnaživanju vjere da nitko nije premalen da nešto napravi.

Nitko nije premalen da nešto učini

Pitam se kako je biti u koži Grete Thunberg dok slušam ovaj MP3.  Prozvana glasom planeta, govori i u ime svoje generacije, sa toliko ozbiljnosti, odrešitosti, iskrenosti i autentičnosti,  osjećajući na svojim ramenima breme neizvjesnosti za vlastiti život, ali i nerazumijevanje svijeta za ono što ona smatra jedino važnim, dok istovremeno podnosi prezir i uvrede od bezočnih i nesvjesnih. Ona je krenula na put s kojeg nema uzmicanja, sigurna u svoj poziv. Sa 16 godina  zamijenila je mladenačku razbibrigu ogromnim  naporom - drži govore, predvodi proteste, suočava se s važnim ljudima, gostuje na televizijma,  daleko od svoje porodice i domovine, neprestano u žiži, ali i motivirajući druge mlade za isti cilj. Oko 11 milijuna ljudi diljem svijeta pridružilo se pokretu koji je započeo običnim malim protestom ove djevojčice, koja nije stala. U njenoj dobi i njene psihičke i tjelesne konstitucije to je zasigurno velik teret. Ali osoba poput nje nije stvorena za "nepodnošljivu lakoću bivstvovanja" i ona živi za svoj cilj - razbuditi što više ljudi na položajima moći, koji trebaju hitno promijeniti pravila opstanka ljudske vrste. Nedugo je iz principijelnih razloga odbila nagradu Nordijskog savjeta za ekološki rad od 100,000 kruna, ali je dobila potporu od 100,000 dolara od Ellen Showa. Njen naročit um usredotočen je samo na jedno, i meni osobno to se čini posve opravdano - kuća nam gori, a mi se zabavljamo...

Zato su dobro došle riječi Slavoja Žižeka: "Nama su potrebne autistične žene poput nje, jer njena je poruka prelijepa i, uprkos svemu, ispravna.”

U ovom grafikonu vidimo 3 nivoa individualnog učinka na smanjenje klimatskih promjena: niski je npr. promjena žarulja na LED, srednji je recikliranje,  pranje rublja u hladnoj vodi, i hibridno vozilo, a najjači efekt je biljnom prehranom,  izostavljanjem vožnje auta, izbjegavanjem leta avionom, korištenjem zelene energije i smanjenjem broja djece.

Greta efekt

Pred godinu dana samo su rijetki znali za petnaestgodišnju djevojčicu iz Švedske, Gretu Thunberg. U 2019. ona je postala lice o kojem svi govore. Čak i takav znanstvenik i aktivist kao David Suzuki, reče kako je ona zaslužila i više od Nobelove nagrade. Njena pojava dokaz je kako se univerzum uvijek pobrine za rješenje, čak i kad nam se to čini nemoguće. Ono o čemu su pisali i govorili znanstvenici već 30 godina, o čemu su snimani filmovi i reportaže, vođene polemike i političke razmirice, činjenica koja je neke dovela do mentalnog rasula, a neki je još nisu ni čuli, odjednom je počela dopirati iz nejakog dječjeg grla, i to na mjestima gdje smo se njenoj pojavi najmanje nadali. Njen nastup u Devosu pred onima koji diktiraju poslovnim svijetom, zatim u engleskom parlamentu i Ujedinjenim narodima jednostavno izgovorenim optužbama "Vi ste nam lagali", nije mogao a da ne privuče pozornost i najobičnijeg građanina. Mnogi su se već prepustili na brodu koji tone, nalazeći utjehu u tome da je i prije bilo kataklizmi i nestalih civilizacija, ili pak letargične žrtve zavjere kojoj se ne možemo oduprijeti, svi skupa cijedeći kapljice zadovoljstva u svakodnevnoj životnoj rutini, između brige o planeti koja gori i svog doručka, odabrali smo doručak (Franzen). Ali ipak kad dijete pita "Što je s mojom budućnošću?", malo tko može ostati ravnodušan. Njen školski štrajk za klimu prvo je rezonirao među švedskim srednjoškolcima, a zatim je kao vatra buknuo svijetom. Nakon njene herojske net neutralne plovidbe preko Atlantika u Ameriku i susreta s mladima novog svijeta, gdje je građanski neposluh normalno sredstvo za postizanje ciljeva, mlade su podržali roditelji, institucije, gomila ekoloških i drugih organizacija za ljudska prava. Oko 11 milijuna ljudi sudjelovalo je diljem svijeta u klimatskim protestima, najvećim do sada. School Strike 4 Future website pokazuje da je to ozbiljan pokret. Sve rasprave koje se vode o Greti, dobronamjerne ili zlobne, svjedoče koliko je njena pojava značajna. Gotovo da nema rasprave o  klimi u kojoj aktivisti i vođe pokreta neće citirati njene izjave. Njena malena veličina ne prestaje nas fascinirati iz dana u dan. U Los Angelesu upravo je u toku oslikavanje murala s njenim likom, u londonskom prirodoslovnom muzeju znanstvenici su nazvali jednog neimenovanog kukca po njoj. Papa se sreo s njom, Obama, Schweizerneger, Leonardo di Caprio. Ovaj zadnji ju je nazvao vođom našeg doba.  Njezin iskren i izravan način komuniciranja o zabrinutosti kako zbog stanja Zemlje, tako i zbog nedostatka akcije i volje za zajedničkim izlaskom iz krize, ima nenadmašnu snagu koju nismo mogli doživjeti od jednog Al Gora ili Leonarda di Caprija. Ona se bori za svoj vlastiti opstanak i ima pri tom pravo da onima koji joj ga osporavaju, tresne u lice i najsirovije izjave. Ona je tako ne samo ohrabrila milijune mladih ljudi koji bi možda nastavili čekati, već je ulila vjetra u jedra i dugogodišnjim pregaocima za ekološku pravdu, svojim nepretencioznim, bezinteresnim i jasnim zahtjevima. "Ovo je tek početak!", rekla je, pa nam ostaje da se nadamo kako će djeca riješiti ono što smo mi zabrljali, a mi im u tome trebamo pomoći umjesto da ih samo gledamo iz fotelja.

Djeca u pratnji roditelja izlaze na okupljanje. 16 djece u Kanadi tužilo je 5 država koje su im uskratile pravo na siguran život.